Kolumna Stjepan Preprotić Pepek: Kako smo proslavili 100. obljetnicu društva

Kolumna Stjepan Preprotić Pepek: Kako smo proslavili 100. obljetnicu društva

Kada se u mislima vratim u prošlost prije 30 godina, još uvijek u sjećanju ostaju mi neka upečatljiva zbivanja. Godinu prije svečanosti prethodili su nam mnogi zadaci. Jedan od najvažnijih bio je izgradnja dodatnih bočnih garaža te izgradnja kata nad spremištem, to jest sale.

U prvim trenucima to nismo ni sanjali, ali na poticaj tajnika SIZ-a  za protupožarnu zaštitu g. Klopovića oduševili smo se tom idejom. Naime, obećao je većinu sredstva iz prije imenovanog fonda. Od Skupštine općine Jastrebarsko čekali smo dosta dugo da dobijemo političku dozvolu za izgradnju kata, a neka veća sredstva nismo ni očekivali. Jedna veća prepreka bio je i Zakon o zabrani neprivrednih investicija. S obzirom na to da sam u Službi državnog knjigovodstva bio glavni kontrolor investicija i to smo uspješno prebrodili.

Sljedeći potez bio je građevinska dozvola i arhitektonski nacrt. U općinskim službama upozorili su nas da je na sredini našeg dvorišta predviđena nova trafostanica. Vrsni arhitekt Tomica Crnilo izradio je cjelokupni nacrt te je trafostanicu uklopio u postojeće bočne garaže. Konačno dobili smo zeleno svjetlo i sve je krenulo.

Radovi su dobro krenuli te je prosincu 1988. Betonirana deka kata. Moramo napomenuti institucije koje su operativno i financijski najviše pomogle; SIZ, Croatia osiguranje, Elektra, Komunalno poduzeće, Japetić, Ribnjačarstvo, Jaska vino, INA, Drvoproizvod, Jamnička kiselica, Poljoprivredna stanica, Palma, Šumarski institut, URO Jaska, Betonproizvod, PROZdenčina, Metalogradnja te Skupština općine Jastrebarsko.

Prilozi građana Jastrebarskog iznosili su 30.000 dinara. Ovom gradnjom dobili smo oko 200m2 korisnog prostora, a cjelokupna investicija se procjenjuje je na 600 milijuna dinara. U gradnji posebno je doprinijela Šumarija Jastrebarsko, trupci za krovište bili su gotovo besplatni, a obrada za krov bila je besplatna u Drvoproizvodu. Prijevoz cjelokupnog građevinskog materijala izvršilo je poduzeće Japetić.

Veliki doprinos (bez dinara naknade) u završnim radovima unutrašnjeg uređenja dali su radnici poduzeća koji su u isto vrijeme gradili velebnu zgradu Službe državnog knjigovodstva u Jastrebarskom, zahvaljujući šefu poslovnice Stjepanu Cebiću koji je bio i predsjednik Vatrogasnog saveza općine te naš član.

Sredili smo i pitanje vlasništva, odnosno (u onom sistemu) pitanje korištenja. Prostor ispred našeg spremišta te bočnih garaža postao je naše vlasništvo te je sve bilo katastarski i gruntovno uređeno. Punu pomoć pružili su djelatnici Općine Pavica Kos i Nikola Žunac.

Sljedeće godine 1989. slijedilo je i rušenje tvrdo armirane betonske trafostanice. Uz upotrebu dinamita sve smo sredili bez dinara naknade. Pomoć u rušenju pružio je Petar Ribarić koji je našao osobu za rukovanjem dinamitom.

Sama proslava održana je 2. i 3. rujna 1989. pod pokroviteljstvom Croatia osiguranja. U domu JNA u večernjim satima 2. rujna održana je svečana sjednica uz prisutnost svih članova, uglednih građana i dužnosnika Općine, Vatrogasnog saveza općine te Vatrogasnog saveza Hrvatske.

Društvo je odlikovano s Vatrogasnom zvijezdom II. reda od Vatrogasnog saveza Jugoslavije te Ordenom zasluga za narod sa srebrnim znacima od Predsjedništva SFRJ. Mnogobrojna odličja primili su i članovi Društva.

Prilikom uređenja dvorane u Domu JNA na naš zahtjev da izložimo zastave rekli su nam da nemaju hrvatski barjak te da on nikada nije ušao u ovaj dom. Ostao sam duboko osupnut te u sebi rekao da ovaj puta neće ni jugoslavenski.

Na samoj proslavi nitko  javno  nije reagirao na nedostatak barjaka. Inače proslava se održavala u svitanje zore u Europi, pred pucanje berlinskog zida i raspad Sovjetskog saveza. Na moj prijedlog da na proslavu pozovemo i velečasnog Ptičeka nismo dobili odgovora od nadležnih dužnosnika. Pozvali smo ga i on se odazvao. To je bilo prvo prisustvo svećenika na  vatrogasnim proslavama u poslijeratnom periodu.

U novoizgrađenoj sali priredili smo prigodnu izložbu starih slika Jaske te povijesne vatrogasne arhive od prvog društvenog barjaka do šljemova i druge građe. Izložbu je i uredio Mirko Škrabe uz svesrdnu pomoć Vladimira Karasa.

Trećeg rujna održana je glavna javna proslava obljetnice. S početkom u 6 sati Jaskance je probudio veseo zvuk limene glazbe. Divni taktovi limene glazbe uz prigodne koračnice čuli su se od ulaza u Jasku do izlaza na sajmištu. Naime, organizirali smo dvije glazbe. Čim je jedna hvatala predah druga je odmah nastavila sa svirkom.

Proslava je održana na Strossmayerovom trgu s početkom u 10.30 sati. Počela je velikim vatrogasnim mimohodom, a na svečanoj pozornici izredali su se mnogobrojni govornici. U ime pokrovitelja proslave Croatia osiguranja govorio je direktor Stjepan Misbrener, a Pero Djetelić govorio je kao predsjednik Vatrogasnog saveza Hrvatske te Miroslav  Falica kao predsjednik Skupštine općine Jastrebarsko. Svečanim mimohodom zapovijedao je  komandant Janko Lacković uz pratnju svoga pobočnika Stjepana Medvedovskog. O ovoj veličanstvenoj proslavi godinama su Jaskanci gajili tople i žarke osjećaje.

Na kraju moram istaknuti da su izgradnju kata žarkim srcem željeli  i mladi i stariji članovi te da smo osobnim radom i uzajamnom slogom uz mnogo provedenih sati rada uspjeli ostvariti te želje. Naknadno, mnogo godina kasnije, uredili smo i potkrovlje objekta sa sanitarnim čvorom i spavaonicom za 14 vatrogasaca te terasu nad produženoj garaži.