Požar u Vlaškovcu – pravo radno mjesto – Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko

22. Siječanj 2019. DVD Jastrebarsko u Intervencije, Novosti 0 Komentara

Požar u Vlaškovcu – pravo radno mjesto

Još jedno buđenje u noćnim satima. Ponovno trk na prstima (da ne probudimo svoje najmilije), skupljanje unaprijed pripremljene odjeće, skupljanje ključeva automobila na mjestu gdje bi oni trebali biti za slučaj intervencije i još jedan odlazak u noć.

To je česta situacija prilikom intervencije dobrovoljnih vatrogasaca, a posebno u situacijama kad se statistika odluči poigrati s ljudskim sudbinama i svakih nekoliko dana organizira novu intervenciju pri čemu je svaka druga opasan požar objekta.

Nakon ulaska u vatrogasno vozilo prestajemo biti dobrovoljni vatrogasci i postajemo (samo) vatrogasci. Postaje nebitno jesi li si plaćen ili nisi. Svoj posao moraš obaviti najbrže i najbolje što se može i to onako kako zahtjeva vatrogasna struka. Ono što te uvijek dodatno motivira u takvim situacijama su tvoji kolege za koje si siguran da će dati 150 % od sebe. Ovdje su apsolutno dobrovoljno i pomalo su ludo zamijenili svoj topli krevet s hladnim vatrogasnim vozilom.

Dolaskom na mjesto intervencije odrađujemo kratki izvid i koordinaciju s još malo „ludih“ kolega koji su došli iz drugog smjera. Požar potkrovlja koji se probio na krovište. Pokrov je od lima – baš sjajno. Objekt s prizemljem, katom i potkrovljem. Kuća starije gradnje u lošem stanju. Iz vozila J-110 krećemo s unutarnjom navalom, jednom B cijevi do razdjelnice, tri C cijevi do tavana. S vozilom J-610 vanjska navala i sprječavanje širenja požara. Koordinacija gašenja električne energije – “panceri” su usred požara. I onda kefanje. Dvije ekipe s motornim pilama, rezanje dasaka pod krovom kako bi se probili do požara plitkim rezom i ne bi smo probili krov. Prve boce sa zrakom su prazne, a vani spremne ekipe za zamjenu nastavljaju točno ondje gdje je prva ekipa stala. Lokaliziranje za manje od pola sata. Nakon toga lov na zaostala žarišta, pregled termalnom kamerom, posprema, kratko dežurstvo i natrag u spremište. U spremištu dekontaminacija interventne opreme, punjenje boca zrakom, punjenje vozila vodom i nadopuna opreme. Ostalo je ono malo vremena za brzinsku kavu, tuširanje i gas na posao.

I tako u osam sati sjedim na svom “pravom” radnom mjestu i buljim u monitor razmišljajući o onih 27 pomalo „ludih“ kolega koji su noćas već gotovo odradili cijeli radni dan, a nitko ih za to neće pitati. Razmišljam o 27 kolega s 5 vozila iz 3 različite postrojbe koji su svaki trenutak noćašnje intervencije proveli apsolutno fokusirano. Nije važno je li netko u danom trenutku aktivno radio ili je čekao da zamijeni kolegu, ili da uzme pilu, ili da ispuni zahtjev zapovjednika koji je svako malo nešto tražio putem radio stanice. Svaka im čast – mislim si. Da nas je bilo četiri ili pet, svaki bi prosječno potrošio tri boce zraka, a ovako smo po jednu. Piljenje bi duže trajalo, a ne bismo ni lokalizirali za pola sata. U konačnici, vjerojatno ne bih stigao na svoj “pravi posao”.

Dečki, svaka vam čast. Svima. Hvala vam.

Onda me prođe ponos i pomislim: Ima li dobrovoljno vatrogastvo budućnost u Hrvatskoj? Zašto kod nas sustav djeluje samo onda kad vatrogasci rade, a ne djeluje financiranje? Zašto ne djeluje zaštita dobrovoljnog vatrogasca? Zašto se ne poštuje operativna aktivnost u smislu Zakona o radu? Zašto je status dobrovoljnog vatrogasca na razini ispod koje ne bi trebao ići? Zašto moderni vatrogasni domovi postoje samo u susjednim sjevernim zemljama? Hoćemo li uspjeti doći do novog vozila koje nam treba i s kojim bi smo bili još učinkovitiji. Hoće li napokon Zakon o vatrogastvu donijeti nešto dobro i za nas dobrovoljne operativce? Želimo li se odreći 130 godina dobrovoljnog rada samo da bi se domogli državnog novca?

Često se ova pitanja pojave u glavi vjerojatno svakog operativca, samo što kod dobrovoljnih vatrogasaca postoji jedna posebna navika. Pitanja i sve druge brige završe na drugom mjestu, a prvo je ipak, ono s početka teksta – odraditi posao najbolje i najbrže, ali uvijek dobrovoljno.